Ljekar u helikopteru II dio: Sjećanje na dr Dragoljuba-Dragana Pejovića

Ovaj tekst je nastavak serijala o Jugoslovenskom sistemu hitne vazdušne medicinske pomoći koji je radio pod okriljem Auto-moto saveza Jugoslavije. Kako je taj sistem izgledao u SFRJ možete još jednom pročitati na ovom linku, a kako je funkcionisala stanica hitne vazdušne medicinske stanice u Titogradu možete pogledati klikom na ovaj link.  Sjećanje na člana medisinskog tima Dragoljuba-Dragana Pejovića ste mogli pročitati na ovom linku, a nastavak priče o situacijama u kojima se nalazio ovaj ljekar možete pogledati u daljem tekstu koji predstavlja originalni intervju sa našim poznatim pilotom Milijom Rovčaninom.

Takođe se sjećam slučaja jednog dječaka starog 2-3 godine, mislilo se da ima upalu pluća ali lijekovi nijesu pomagali. Doktor Pejović je odmah posumnjao da je dijete udahnulo nešto u pluća i vrlo brzo je organizovano prebacivanje dječaka na Institut za majku i dijete u Zemunu. U roku od 20ak minuta dječaku je izvađen kikiriki iz plućnog krila koji se nije mogao vidjeti na rengen snimcima. Sad to dijete vjerovatno već ima i svoje dijete…

Dragan se veoma pažljivo odnosio prema medicinskoj opremi koju smo koristili za tranport bolesnika. Imali smo kiseoničku opremu, dušek za povrede kičme, dušek za opekotine, opremu za elektrostimulaciju srca u toku leta i još puno druge opreme i ljekova. Uvijek je vodio računa da se ta oprema nakon transporta pacijenta vrati ispravna i proverena.

Proveo je puno vremena u vazduhu s nama u različitim situacijama i izuzetno smo ga cijenili. Ja bih se ponekad našalio govoreći mu da je on naletio više sati od pilota jer su se piloti mijenjali, a on je pri svakom letu bio član posade. Nije to bilo lako…

poslednji pozdrav učenika i prijatelja dr Pejovića, Mustafe Soumare iz afričke države Mali

Ostali smo dobri prijatelji i nakon njegovog prelaska u Beograd. Čak i tada, pomagao je ne samo prilikom prijema pacijenata na neurohiruršku kliniku ili u Urgentnom centru nego je pružao usluge kada je to bilo potrebno i članovima porodica vazduhoplovaca kad god im je bila potrebna bilo kakva medicinska pomoć. Bio je vrijedan, precizan u radu, temeljan vrhunski profesionalac i izuzetan anesteziolog i reanimatolog.

Sjećam se ljeta kada smo prebacili četiri dječaka sa Šćepan polja u Urgentni centar u Beogradu. Djeca su bila povređena od eksplozije bombe sa kojom su se igrala. Iako nije imao nikakvu obavezu da to čini, u Urgentnom centru nas je dočekao dr. Pejović koji je već organizovao najbolje hirurge za hitno obavljanje operacije…

Posebno se sjećam jedne večeri nakon leta kada smo (posada) ostali na spavanju u hotelu Slavija. Dok smo gledali tv -voditeljka je razgovarala sa dr. Draganom Pejovićem i još jednim tehničarem a radilo se o sledećem: taj tehničar je u toku igranja fudbala doživio težak infarkt, pa su ga hitno prebacili u Urgentni centar. Bio je u dubokoj komi, pa su ljekari pomislili da je preminuo. U tom momentu u prostoriju je ušao dr Pejović i pitao šta je sa ovim momkom na šta mu je rečeno da je preminuo. Dr Pejović je prišao pacijentu, prepoznao znake života i počeo oživljavanje. To je trajalo više od 2 sata a on se nije predavao. Uspio je da pacijenta vrati u život. Taj medicinski tehničar je nakon oporavka počeo da ovaj dan slavi kao svoj drugi rođendan. Poklonio je dr Pejoviću sat sa posvetom na kome je pisalo – doktoru Draganu za moj drugi rođendan.

Ilustrovana politika je 13.oktobra 2015 godine objavila tekst na dvije strane o susretu dr Dragana Pejovića i mladića kojem je pre 17 godina dr spasio život. Roditelji su dječaku u znak zahvalnosti dali doktorovoo ime – Dragan. Doktor Pejović je dečaku spasao život porodivši njegovu majku Milicu Jovanović koja je nažalost preminula nekoliko dana nakon porođaja zbog teške bolesti. U 5.mjesecu trudnoće Milici je otkriven tumor na mozgu zbog čega je morala biti smještena na ginekologiji u ulici narodnog fronta u Beogradu. Nije mislila o sebi več je samo razmišljala da rodi dijete živo i zdravo. Porođaj je počeo ranije, pa je Milica hitno prebačena u operacionu salu Urgentnog centra. Dok su čekali ginekologe beba je počela da izlazi pa je dr Pejović porodio majku kako se beba ne bi ugušila a nakon porođaja uspio da je reanimira i time bebi spasi život.

Nakon penzionisanja dr Pejović je radio dvije-tri godine u kliničkom centru Crne Gore povremeno, a poslednju godinu u privatnoj bolnici CODRA. Čuli smo se više puta ali nije želio da se vidimo jer je bio svjestan da je kao ljekar izložen koroni zbog rada s pacijentima. Nažalost, 15.marta sam saznao da je preminuo. Čovek velikog srca, vrhunski stručnjak i profesionalac i nadasve iskreni prijatelj. Borba sa korona virusom trajala je više od mjesec dana i to je bila jedina bitka koju je izgubio…

Pročitajte još:

Ljekar u helikopteru: Sjećanje na dr Dragoljuba-Dragana Pejovića

Jugoslovenski sistem hitne vazdušne pomoći

Hitna vazdušna medicinska pomoć u Titogradu