Iva Stjepčević: Avijacija je kao sport, pobjeđujete samo ako funkcionišete kao tim

Izvor: Gracija 197, autor:  Marina Strugar, Foto: Vesela Mišković, privatna arhiva

“Osim što je Air Montenegro jedna od najmlađih aviokompanija u Evropi, biti dio tima nacionalne aviokompanije svoje države za mene je velika i posebna čast”, kaže Iva, rukovodilac u timu odjeljenja za održavanje vazduhoplova.

Kao dio tima za održavanje vazduhoplova u kompaniji Air Montenegro, Iva Stjepčević brine o “zdravlju” aviona, ali i redovnosti saobraćaja. Od tinejdžerskih dana bila je okružena pričom i literaturom o avijaciji i avionskim sistemima, zato joj je drago što je poslije završetka studija na Elektrotehničkom fakultetu i programa stručnog osposobljavanja karijeru ostvarila upravo u ovoj oblasti. 
“Moja pozicija u timu odjeljenja za održavanje vazduhoplova tj. u sektoru tehnike je Rukovodilac proizvodnje/zamjenik rukovodioca službe za održavanje. Bez obzira na poziciju, glavni zadatak svih nas je da se održava zdravlje aviona, ali i redovnost saobraćaja. Radni zadaci su mnogobrojni i raznovrsni, a radno vrijeme se odvija većinom u kancelariji, ali i “pored aviona”. Radna zaduženja i aktivnosti se najviše tiču organizacije rada, praćenja i izvršavanja poslova održavanja, praćenje otklanjanja kvarova aviona u skladu sa zakonskim i EASA propisima. Osim navedenog, vodim računa o obezbjeđivanju opreme potrebne za planirane zadatke. Bavim se rješavanjem AOG situacija (situacija kada je avion prizemljen zbog neispravnosti), a obavljam i poslove oficira za bezbjednost tehnike. Riječ je o složenom sistemu koji obuhvata dosta zaduženja koja se obavljaju u koordinaciji sa kolegama iz sektora”, objašnjava Iva na početku razgovora.

Koja je lijepa strana Vaše profesije? A koliko je ona zahtjevna i sa kakvim izazovima se susrijećete?
Avijacija je sama po sebi veliki izazov. Skoro svaki dan je dinamičan i priča za sebe jer je puno raznovrsnih zadataka, sprega problema-rješenja, dakle ukalupljenosti nema mjesta. Lijepa strana su mnogobrojni kontakti i poznanstva u svijetu avijacije, mogućnost usavršavanja. Mogućnost da vidite svijet avijacije “iza kulisa”, tj. da ga doživite iz drugačije perspektive. Postoje i određene situacije ili periodi kada dobar dio privatnog života mijenjamo za platformu, a kada to nalažu okolnosti. Dešava se da provedemo i cijelu noć uz avion radeći zahtjevan posao, ali to su sve propratne stvari konstantnog ličnog i profesionalnog nadograđivanja i usavršavanja.

“Vjerujem da je pred nama neki mnogo ljepši i bolji period. Voljela bih da se sve više mladih ljudi okrene vazduhoplovstvu”

Zbog čega ste odabrali Air Montenegro kao kompaniju u kojoj želite da radite?
Ne ukazuje se često prilika da od samog starta budete dio formiranja jedne kompleksne cjeline kao što je aviokompanija, da lično doprinesete i pratite njen razvoj. Osim što je Air Montenegro jedna od najmlađih aviokompanija u Evropi, istakla bih da je biti dio tima nacionalne avio-kompanije svoje države za mene velika i posebna čast.

Koje sve stepene usavršavanja ste morali preći da biste danas radili posao koji volite?
Završen mašinski fakultet, smjer vazduhoplovstvo, ili elektrotehnički fakultet predstavljaju ulaznu kartu, ali tek nakon toga nastupa učenje i usavršavanje u pravom smislu te riječi. Paralelno sa dnevnim poslovnim obavezama, prije svega, neophodno je položiti type raiting obuku za tipove aviona koje kompanija ima u floti. To su u mom slučaju u tom trenutku bili avioni marke Fokker100 i Embraer E190/195, a nakon toga i razne regulatorne obuke i provjere, obuke za bezbjednost, sigurnost, ljudski faktor… Naravno, ovo je jedan mali dio, jer je avijacija izuzetno široka oblast koja vam nudi da svakog dana naučite nešto novo i steknete novo iskustvo.

Pored znanja i posvećenosti koju posjedujete, koje su još ključne osobine za ostvarivanje uspjeha u ovoj profesiji?
Za ovu profesiju smatram da su ključne osobine izražen osjećaj odgovornosti, dobra organizacija i timski duh. Takođe, konstantna saradnja i otvorena komunikacija sa kolegama, jer avijacija je kao sport, gdje pobjeđujete samo ako odlično funkcionišete kao tim.

Kako izgleda brinuti o zdravlju aviona, kako reagujete na konstatacije da je to posao za muškarce i zašto uopšte postoji to uvjerenje? Da li ste zbog toga osjećali veći teret za dokazivanjem?
Brinuti o zdravlju aviona zna biti veoma izazovno, naročito u stresnim i iznenadnim situacijama. Istina je da je procentualno više muškaraca nego žena u ovom poslu, naročito u malim sredinama kao što je naša. Bilo je i pitanja “šta ja radim tamo” ili “je li to posao za muškarce”, ali smatram da i mi žene možemo parirati, a lično nemam i nikad nijesam imala predrasude da je moj poziv isključivo za muškarce. Nisam neko ko je željan dokazivanja, tako da teret tog tipa ne osjećam. Iako mi, priznajem, imponuje kada sam u prilici da samostalno dovedem do kraja ono što se od mene očekuje i što iziskuje posao pozicije koju obavljam.

Avijacija i avionski sistemi oduvijek su bili u fokusu Vašeg interesovanja. Šta je podstaklo ovu Vašu profesionalnu znatiželju? Zašto Vam je avijacija uzbudljiva oblast i šta Vam zapravo znači vazduhoplovstvo?
Bilo mi je lako sebe zamisliti u ovako dinamičnom okruženju jer sam već od tinejdžerskih dana bila okružena pričom i literaturom o avijaciji i avionskim sistemima. Po prirodi radoznala, oduvijek sam željela dodatno da istražim i saznam kako nešto funkcioniše, a kasnije su situacije u mom životu, moje odluke i izbori bili usmjereni ka jasnom cilju.

“Avijacija je sama po sebi veliki izazov. Skoro svaki dan je dinamičan i priča za sebe jer je puno raznovrsnih zadataka”

Kako vidite avio-industriju za deset godina?
Teško je imati neku realnu procjenu i dinamiku razvoja tržišta. Svjedoci smo i koliko je pandemija uticala na sve sfere života, pa i na avio-industriju, a niko nije mogao da predvidi da će se tako nešto desiti. Ipak, vjerujem da je pred nama neki mnogo ljepši i bolji period. Voljela bih da se sve više mladih ljudi okrene vazduhoplovstvu, mada je za to, osim velike posvećenosti i interesovanja, neophodno i da se steknu određeni uslovi na globalnom i lokalnom nivou. Potrebno je mnogo truda, rada i podrške kako bi se avio-kompanija održala i unaprijedila. Jedan optimistični scenario, kakav želim da zamislim u narednih deset godina, je samoodrživa kompanija koja broji flotu od bar deset aviona, zapošljava veliki broj ljudi i pokriva veliki broj destinacija u Evropi, ali i šire.

Na koji način možemo održavati korak sa svijetom i kojom dinamikom se avio-industrija i pravila u njoj mijenjaju?
Avijacija je globalni pojam. Pravila, zakoni i propisi su svuda isti, što znači da smo i mi kao nacionalna avio-kompanija u obavezi da održavamo korak sa svijetom. Avio-industrija se konstantno mijenja, a sve promjene su usmjerene u pravcu da se smanje potencijalne ljudske greške i da se olakšaju kompleksni procesi rada na avionu.

Kada u Vašem fokusu nisu avioni, šta zaokupljuje Vašu pažnju i ispunjava slobodno vrijeme?
Slobodnog vremena nemam mnogo, pa se trudim da ga kvalitetno isplaniram i iskoristim. To podrazumijeva putovanja i opet putovanja. Ukoliko slobodno vrijeme ne dozvoljava odlazak i duži boravak u inostranstvu, onda se rado opredijelim za neki izlet ili boravak u prirodi u našoj Crnoj Gori.