Jedan dan sa kontrolorima letenja Crne Gore
Naslovna foto: Igor Salinger
Razgovaramo sa kontrolorima letenja na aerodromu Podgorica, jednom od najprometnijih terminalnih radarskih sektora u regionu. Kontrolori Terminala Podgorica (TPG) vode oko 5000 aviona mjesečno na malom području crnogorskog primorja, gdje se ukrštaju putanje vazduhoplova koji sleću i poleću sa 4 velika aerodroma u regionu: Podgorica, Tivat, Tirana i Dubrovnik. Svjedoci smo povećanja broja letova od 6,25% u odnosu na rekordnu 2019.godinu što je dovoljno dobar razlog da razgovamo sa kontrolorima letenja o tome kako se njihov posao promijenio od početka pandemije virusa COVID-19.
Kontrola vazdušnog saobraćaja je vrlo mala zajednica koja se sastoji od 41 kontrolora. Njih 11 radi na aerodromu Tivat, a ostatak u Podgorici. Svi oni rade za Kontrolu letenja Srbije i Crne Gore SMATSA doo sa sjedištem u Beogradu i u prostoru Crne Gore su zaduženi za saobraćaj koji se odvija ka Aerodromima Podgorica i Tivat, kao i za dio saobraćaja kome su destinacije Tirana i Dubrovnik. Operativni prostor podijeljen je tako da se radi sa saobraćajem koji se nalazi na visinama od zemlje pa sve do 14.500 fita (4.250 m) visine. Terminalna kontrola tj. prostor u kome avioni polijeću sa aerodroma ili vrše prilaz za slijetanje, smatra se najkompleksinijim oblikom vršenja ovog posla. Tim više što u slučaju kada na ovako malom prostoru imamo 4 velika aerodroma.
Budući da ljetnja sezona donosi veliki porast broja vazduhoplova jako je teško biti u korak sa tolikim obimom saobraćaja. Ipak, stalni treninzi tokom zimskog perioda omogućavaju da se ovom zadatku pristupi spremno. Trenizi se obavljaju u školskom centru u Beogradu (zvaničan naziv – Centar za obuku ANS osoblja) na najsavremenijim simulatorima, gdje je moguće iscenirati i najkomplikovanije scenarije saobraćaja kao i simulirati neke vanredne situacije. Iako se konstantno obučavaju da spremno reaguju u slučaju bilo kakve vanredne situacije, svako od kontrolora se potajno nada da nikada neće morati da iskoristi ovaj dio svoje obuke.
Sala sa toranjskim 2D/3D simulatorima, foto: Igor Salinger
Broj aviona koji obično prodju tokom jednog sata je oko 20-ak u sezoni, i tada se obično desi da po njih nekoliko bude u jednom momentu na vezi. Kada sjednete u kontrolorsku stolicu, uzmete mikrofon u ruke, na radaru gledate avione koji se kreću jedan ka drugom brzinama od 500-600 km/h i znate da je u svakom od njih po 100-200 ljudi koji bezbrižno putuju, onda shvatite da na ovaj posao morate da gledate i doživljavate ga jako ozbiljno, ostavljajući sve svoje privatne stvari i probleme van aerodroma.
Za nekoga ko posmatra stvari sa strane, možda bi sva komunikacija koja se odvija u radarskoj sali izgledala haotično. Ipak, za kontrolore letenja ovaj avgustovski dan je samo jedan običan dan sa mnogo aviona. Da stvari ne proteknu tako lagano često se za to postaraju ogromni tamni oblaci-kumulonimbusi koje avioni moraju da zaobilaze. Oni znaju da iskomplikuju već isplanirane saobraćajne situacije tako da na kraju često liče više na šahovske partije nego na lagane putanje od jednog do drugog aerodroma. Pored toga, tu su razni prekidi u komunikaciji, šumski požari, ptice na pisti i još mnogo toga, čega putnici nisu ni svjesni dok čekaju da slete i što prije se okupaju u moru.
Kontrolor letenja na radnom mjestu, foto: ATCAM
Proces zapošljavanja kontrolora letenja je dug i trenutno je na obuci sljedeća generacija kontrolora, od kojih će njih četvoro stići na aerodrom Podgorica tokom sledeće godine. Time tek započinje njihova obuka na radnom mjestu i njihovo učenje neće stati tokom čitave karijere u ovom poslu zato što je neophodno da stalno budu u toku sa novim sistemima koji će se puštati u rad kao i konstantnim obukama osvježenja znanja, kursevima engleskog jezika, obukama za instruktore, specijaliste za određenu oblast i još mnogo toga. Ovo je jedan od poslova na kojima morate biti spremni da stalno učite. Zbog svega navedenog, uključujući i obavezne zdravstvene preglede, postoji starosna granica od 25 godina za sve koji planiraju da počnu da se bave ovim poslom.
Da je jako teško isplanirati rad u ovoj profesiji govori nam i nedavna situacija sa promjenom Zakona o radu gdje je neplanirano na samom početku sezone u penziju bilo prinuđeno da ode 4 kontrolora. Takva situacija dovela je većeg opterećenja tokom sezone ali i do potrebe za dodatnim obukama osoblja, jer je većina penzionisanih bila na pozicijama za koje su potrebne godine radnog staža i veliko iskustvo.
Iako bi to značilo da će biti povjećan obim posla, ostaje nada da će se saobraćaj postepeno povećavati svake godine čime bismo i mi dali svoj doprinos povećanju ekonomije, a time i veliki zadatak svima da svaku sledeću sezonu dočekamo još spremniji.
Autor: Saša Čapunović, kontrolor letenja
