Trifonov: U Bugarskoj nema dovoljno putnika za ozbiljnije širenje redovnih linija
Bugarska aviokompanija Electra Airways planira da tokom 2026. godine uvede još tri aviona i dođe do flote od 15 operativnih letjelica, ali najzanimljiviji dio priče nije samo broj aviona. Mnogo važnije je ono što stoji iza svake ekspanzije u avijaciji: ko će te avione održavati, ko će ih pripremati za let i koliko je teško stvoriti kadar koji može da isprati rast kompanije.
Upravo na to je, govoreći za bugarske medije, ukazao izvršni direktor Electra Airwaysa Stefan Trifonov. Prema njegovim riječima, jedan od najvećih izazova za kompaniju nije samo tržište, niti pronalaženje novih poslova, već nedostatak kadra, posebno u inženjersko-tehničkom sektoru. Trifonov je istakao da obuka tehničkog osoblja traje znatno duže nego obuka pilota, što je detalj koji ovu vijest čini zanimljivom i van granica Bugarske.
Electra Airways se razvija kao čarter i ACMI operator, odnosno kompanija koja svoje avione, posade, održavanje i osiguranje stavlja na raspolaganje drugim prevoznicima i turističkim partnerima. Prema informacijama same kompanije, njen AOC je usklađen sa EASA standardima i zahtjevima bugarskog civilnog vazduhoplovnog regulatora, a flotu trenutno čine avioni porodice Airbus A320.
Za čitaoce u regionu, ova priča je važna jer pokazuje jedan širi trend: avio-kompanije sve češće mogu relativno brzo da pronađu avion, dogovore lizing ili ACMI posao, ali mnogo teže dolaze do ljudi koji taj avion mogu svakodnevno da drže u operativnom stanju. Pilot je, naravno, najvidljiviji dio sistema, ali bez kvalitetnog tehničkog kadra nema ni pouzdanog reda letenja, ni sigurne eksploatacije, ni ozbiljnog rasta flote.
Trifonov je naveo da Electra Airways razvija sopstveni sistem interne obuke i kadetski program, pri čemu se dio kadrova priprema praktično od nivoa nakon srednje škole. Kod pilota, kako je objasnio, kompanija se oslanja na kandidate koji su već započeli osnovnu obuku, a zatim prolaze kroz dodatnu kvalifikaciju i letačku pripremu.
Strategija Electra Airwaysa zasniva se i na korišćenju takozvanih “middle life” aviona, prosječne starosti oko 15 godina, koji prolaze kroz sopstveno tehničko održavanje i produženje eksploatacionog vijeka. Upravo tu se vidi zašto je tehnički kadar ključan: stariji, ali dobro održavani avioni mogu biti odlična poslovna osnova za čarter i ACMI operacije, ali samo ako iza njih stoji ozbiljna organizacija održavanja.
Kompanija istovremeno traži rast van ograničenog domaćeg tržišta. Trifonov je ocijenio da u Bugarskoj nema dovoljno putnika za otvaranje većeg broja novih redovnih linija, zbog čega su međunarodna partnerstva i sezonski poslovi posebno važni. Kao primjer je naveo dogovor sa jermenskim turoperatorima za 15 letova između Burgasa i Jerevana, uz ambiciju da linija, ako se pokaže uspješnom, preraste u cjelogodišnju.
Iako se na prvi pogled radi o vijesti iz Bugarske, tema je dobro poznata cijelom regionu. Nedostatak avio-mehaničara, inženjera i specijalizovanog tehničkog osoblja postaje jednako važan kao i priča o pilotima. U vremenu kada se čarter tržište brzo mijenja, low-cost prevoznici uzimaju veliki dio putnika, a ACMI aranžmani postaju sve traženiji, najstabilnije će rasti oni operatori koji ne ulažu samo u avione, već i u ljude koji ih održavaju.
Zato je poruka Stefana Trifonova možda najvažniji dio ove priče: u avijaciji se flota ne širi samo kupovinom ili iznajmljivanjem aviona. Flota se širi onda kada kompanija ima dovoljno obučenih ljudi da ti avioni zaista lete.