HelikopteriKutak za putnikeNovostiPredstavljamo

Naši stručnjaci o poslednjem letu slavnog košarkaša

Ovaj članak je odgovor na pitanje našeg čitaoca Marka A. – “Šta se desilo sa helikopterom Kobija Brajanta?”

Pilot helikoptera koji je iznjamio Kobi Brajant, Ara Zobajan je bio iskusan pilot ali, kako kaže američki Nacionalni odbor za bezbjednost saobraćaja (NTSB), uzrok pada helikoptera je bila njegova pogrešna procjena.

Iz NTSB-a su izjavili da je helikopter uletio u oblake pa je pilot postao dezorijentisan prije nego što se srušio na brdo u blizini Calabasasa u Kaliforniji u januaru 2020. Tom prilikom je, pored pilota, poginula i košarkaška zvijezda NBA lige Kobi Brajant, Brajantova 13-godišnja ćerka Đana i šest drugih putnika.

Članovi odbora, njih pet koliko čini odbor, izjavili su da je “leteći u oblacima, pilot prekršio pravila o vizuelnom letu (koja podrazumijevaju da pilot vidi zemlju dok leti) i doživio prostornu dezorijentaciju što je izazvalo udes”. Po bazi podataka vazduhoplovnih vlasti SAD (FAA) pilot Ara Zobajan (Ara George Zobaian) je imao ovlašćenje za instrumentalno letenje kao i ovlašćenje instruktora letenja na helikopterima.

“U uslovima tako jake magle nad Los Anđelesom 26. januara 2020, koja je prizemljila većinu vazdušnog saobraćaja, nije trebalo letjeti vizuelno” –  rekao je Robert Sumvalt, predsjedavajući NTSB-a. Potpredsednik NTSB-a Brus Landsberg izjavio je da što se više piloti približavaju odredištu, to više misle da možda i mogu da izvedu ovako nešto, dok je Majkl Graham, član NTSB-a, dodao da “sve dok piloti helikoptera i dalje lete u oblake ne oslanjajući se na instrumente, što zahteva visok nivo obuke, određeni procenat njih neće dočekati penziju.” NTSB je već ranije isključio mogućnost mehaničkog kvara, ali će se istorija održavanja vazduhoplova svejedno kontrolisati u sklopu istrage nesreće.

Poslednja etapa leta helikoptera i komunikacija sa kontrolom letenja, Audio:atclive.net,  Video:VASAviation

Ovaj helikopter nije imao uređaj za snimanje („crnu kutiju“) jer ona nije obavezna, ali neke informacije o događaju možemo dobiti kroz razgovor kontrolora letenja sa pilotima koji se čuva na uređajima za snimanje u kontroli letenja. Za rad tih uređaja je odgovorno ATSEP osoblje u kontroli letenja (Air Traffic Safety Electronics Personnel ili, kako se u Crnoj Gori naziva, vazduhoplovno-tehničko osoblje za bezbjednost vazdušne plovidbe), a za održavanje kao i preslušavanje snimaka sa ovih uređaja su propisane procedure. Isto to osoblje sprovodi skoro identične procedure i za video snimke situacija koje registruju radari kontrole letenja.

Aleksandar Berber, vazduhoplovni meteorolog i saradnik naše redakcije, o meteo situaciji kaže: na osnovu METAR izvjestaja, u čijoj je blizini helikopter neposredno prije pada kružio, vidljivost je bila pola milje (800m), oblačni sloj koji potpuno prekriva nebo vrlo nisko – na 1100 feet-a (300m), bez vjetra koji bi “rastjerao” maglu. U AIRMET-u za tu oblast (upozorenje na opasne meteorološke pojave za letove na malim visinama) se navodi da su planine bile prekrivene oblacima što još jasnije govori da su meteo uslovi bili nepovoljni. O meteo situaciji dovoljno govori i informacija da je policija Los Anđelesa odmah ujutru prizemljila sve svoje helikoptere.

Sada, kad smo “razbistrili” ovako složene meteo uslove, treba nam je neko iskusan ko bi iz ugla pilota helikoptera mogao da nam približi situaciju. Tako smo došli do nekadašnjeg šefa pilota avio-helikopterske jedinice MUP-a CG i dugogodišnjeg člana komisije za ispitivanje uzroka udesa (ne samo u SFRJ, SRJ i CG već i na internacionalnom nivou). Interesovalo nas je šta o cjelokupnom događaju misli jedan od najiskusnijih pilota helikoptera koje je iznjedrila Crna Gora- pilot Milija Rovčanin, sada u penziji.

“Za početak, kao dugogodišnji član komisije za ispitivanje uzroka udesa, smatram da treba pokloniti puno povjerenje u izvještaj odbora jer upravo ta komisija posjeduje sve činjenice o konkretnom letu kao što su meteo uslovi, istorija održavanja vazduhoplova, radio-komunikacija, opterećenost pilota itd…”-počeo je Rovčanin.

“Prvo što se zaključuje je da su meteo uslovi bili nepovoljni za izvršenje ovog letačkog zadatka. S obzirom da je mjesto slijetanja van aerodroma pilot je ovaj zadatak mogao da izvrši samo ako je u svakom momentu leta vidio zemlju. On je to i pokušao, letio je tako da prati saobraćajnice ali je zbog vrlo niske oblačnosti morao ući u oblak, a u oblaku vidljivost do 20m. Piloti helikoptera lete na malim visinama i 90% nesreća dolazi zbog leta u pogoršanim meteo uslovima. Neki pominju da bi bilo drugačije da je helikopter imao TAWS (Terrain Awareness and Warning Systems-sistem za upozoravanje na opasno približavanje zemlji), ali smatram da bi njegova upozorenja u ovoj situaciji samo ometala pilota tokom leta. Takođe, ne možemo smetnuti s uma da je i pilot dobro znao u šta se upušta ali ga je vjerovatno nadvladao pritisak koji je osjećao zbog želje da ne razočara slavnog košarkaša pa nije ni razmatrao povratak na aerodrom i odlaganje izvršenja letačkog zadatka.”-pojasnio je Milija.

Konfiguracija terena na mjestu nesreće

A onda nam je slikovito približio kako sve to izgleda u kabini helikoptera…”Kad pilot udje u oblak, sve se promjeni počev od zvuka samog helikoptera. Sve u kabini postaje mnogo bučnije. Po pravilu bi trebalo isključiti protivsudarna svjetla jer mogu da odvlače pažnju pa se pilot ne može skoncentrisati na let. Inače, oblak nije mirna atmosfera. U njemu ima mnogo više turbulencije i javljaju se određene inercijalne sile što utiče na vestibularni aparat tj.na aparat za ravnotežu u srednjem uhu. Za razliku od aviona, kod helikoptera je to pojačano zbog obrtnih djelova usled čijeg rotiranja se javljaju sile koje su neuravnotežene, a onda pilot počinje da vjeruje osjećajima. Takav uticaj na tečnost u srednjem uhu daje pogrešan osjećaj o položaju letilice što izaziva iluzije i dezorjentaciju. Sa lažnim osjećajima koji se jave kod pilota javlja se i sumnja u pokazivanje instrumenata pa on, ne vjerujući im, počinje da leti po osjećaju što dovodi do pada u nepravilan položaj a time i do nesreće. Pilot mora da natjera sebe da vjeruje instrumentima i da predje na instrumentalno letenje.”

“Podaci o brzini poniranja koji kažu da je u poslednjim trenucima leta helikopter počeo da leti brže od maksimalne dozvoljene brzine tj.160 čvorova kao i da je vertikalna brzina spuštanja bila veća od 5000 stopa u minuti (što je oko 1650 m u minuti) upravo govore da je pilot pao u nepravilan položaj a helikopter se nekontrolisano kretao sve do udara.”-objasnio je.

“Važno je da piloti shvate da nije sramota ne prihvatiti zadatak, kao ni odustati od zadatka u trenutku kad dođe do pogoršanja situacije jer se time čuva svoj a i život svojih putnika.”- zaključio je naš poznati pilot Milija Rovčanin.

S obzirom na najavu kompanije da će pokrenuti postupak protiv kontrole letenja, interesovalo nas je mišljenje iskusnog kontrolora o tome da li u ovom slučaju postoji bilo kakva odgovornost kontrole letenja i da li su kontrolori mogli odraditi nešto drugačije. Ovaj aspekt nam je pojasnio Zoran Đuranović, iskusni kontrolor letenja i nekadašnji Direktor sektora za vazduhoplovne usluge u vazdušnom prostoru Agencije za civilno vazduhoplovstvo Crne Gore:

“Bitno je naglasiti da je pilot morao da leti kroz više veoma složenih segmenata vazdušnog prostora, pri čemu su ga tokom celog leta pratili meteorološki uslovi koji su bili ispod propisanog minimuma za vizuelni let.  Tako je na obodu aerodroma Burbank vrteo krugove cijelih 11 minuta pre nego je dobio dozvolu da kao specijalni vizuelni let uđe u njegov vazdušni prostor. Naravno, sve bez vidljivosti i kontakta sa zemljom. Što se kontrole letenja tiče, pilot je dobio svu moguću pomoć. Da je objavio MAYDAY zbog gubitka orjentacije tada bi kontrola letenja mogla da skloni ostali saobraćaj i koncentriše se na ukazivanje pomoći helikopteru. S aspekta kontrolora, ne vidim da je moglo bilo šta drugo da se učini od ovoga što je već učinjeno.” – rekao je Đuranović.

Redakcija se zahvaljuje pilotu Miliji Rovčaninu, kontroloru letenja Zoranu Đuranoviću i vazduhoplovnom meteorologu Aleksandru Berberu na izdvojenom vremenu da pomognu javnosti svojim znanjem i iskustvom, a čitaocu Marku A. na pitanju koje je postavio. Postavite i vi svoje pitanje redakciji na e-mail: avioportal@gmail.com.

One thought on “Naši stručnjaci o poslednjem letu slavnog košarkaša

  • Mitar

    Svaka čast za odabir sagovornika! Samo nastavite tako

    Reply

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.