Marić i Damjanović za Avioportal: Kako dalje razvijati Aerodrome Crne Gore?
Budućnost Aerodroma Crne Gore jedna je od najaktuelnijih tema u domaćem vazduhoplovstvu. Nakon višegodišnjeg procesa koncesije, njegovog okončanja i najave države da će krenuti u ubrzani razvoj aerodromske infrastrukture, ponovo je otvoreno pitanje modela po kojem bi trebalo razvijati aerodrome u Podgorici i Tivtu.
Redakcija Avioportala zato je analizirala dosadašnji tok događaja, sprovela dvije ankete među svojim pratiocima i konsultovala stručnjake iz oblasti vazduhoplovstva i ekonomije.
Od koncesije do novog modela razvoja
Vlada Crne Gore je 2019. godine pokrenula postupak za dodjelu koncesije za aerodrome Podgorica i Tivat.
Proces je trajao godinama, a Vlada je u aprilu 2026. godine predložila da koncesija bude dodijeljena prvorangiranom Incheon Airport Consortiumu, predvođenom južnokorejskom kompanijom Incheon International Airport Corporation.
Do realizacije tog modela, međutim, nije došlo. Nakon povlačenja prvorangiranog ponuđača, Vlada je u julu 2026. godine donijela odluku o poništenju javnog oglasa za dodjelu koncesije.
Time je ponovo otvoreno pitanje na koji način će država finansirati i organizovati dalji razvoj dva međunarodna aerodroma.
Država najavila ubrzani razvoj aerodroma
Nakon sastanka sa predstavnicima nadležnih resora i institucija 2. septembra 2026. godine, premijer Milojko Spajić najavio je ubrzani razvoj Aerodroma Crne Gore i hitnu izradu dugoročnog Master plana.
Vlada je najavila formiranje Međuresorskog koordinacionog tijela za razvoj i povećanje kapaciteta aerodroma Podgorica i Tivat, kojim će predsjedavati premijer.
Kao ključni infrastrukturni projekti za Aerodrom Podgorica navedeni su izgradnja novog terminala, rekonstrukcija i proširenje platforme, kao i rekonstrukcija i produženje poletno-sletne staze. Za Aerodrom Tivat planirani su novi terminal, nova pristanišna platforma i rulna staza, kao i sveobuhvatna rekonstrukcija poletno-sletne staze.
Domaći privrednici zainteresovani za modernizaciju
U međuvremenu se pojavila i inicijativa domaćih privrednika.
Vlasnik i predsjednik Odbora direktora kompanije „Zetagradnja“ Blagota Radović saopštio je da je, zajedno sa još nekoliko preduzetnika, zainteresovan za učešće u modernizaciji Aerodroma Crne Gore i naveo da bi njihov model mogao da parira ponudi koju je tokom koncesionog postupka dao južnokorejski Incheon.
Radović je o tome govorio tokom četvrte Međunarodne konferencije „Finansijska tržišta Crne Gore“, na panelu „Rođeni u maloj zemlji, uspješni na velikom tržištu“.
Mogu li evropski fondovi biti dio rješenja?
Paralelno sa raspravom o državnom i privatnom kapitalu, u javnosti se sve češće pominje mogućnost korišćenja evropskih fondova za modernizaciju aerodromske infrastrukture.
Kao jedan od primjera navodi se Aerodrom Dubrovnik.
Evropska komisija je 2016. godine odobrila projekat modernizacije tog aerodroma vrijedan 214,9 miliona eura, od čega je 134,6 miliona eura obezbijeđeno iz Evropskog fonda za regionalni razvoj (ERDF).
Takav primjer otvorio je i pitanje u kojoj bi mjeri Crna Gora, posebno u kontekstu procesa evropskih integracija, mogla da pripremi projekte za korišćenje evropskih izvora finansiranja za razvoj aerodroma.
Šta kažu pratioci Avioportala?
O budućnosti Aerodroma Crne Gore Avioportal je pitao i svoju publiku.
Portal, koji na društvenim mrežama prati gotovo 7.500 ljudi, sproveo je dvije ankete među svojim pratiocima. Rezultati predstavljaju stavove učesnika anketa i ne treba ih posmatrati kao reprezentativno istraživanje javnog mnjenja u Crnoj Gori.
Na pitanje:
„Da li bi domaći privrednici mogli isto ili bolje od onoga što bi mogli strani koncesionari na Aerodromima Crne Gore?“
54 odsto učesnika odgovorilo je „Da, naravno“, dok je 35 odsto odgovorilo „Ne, nikako“. Opciju „Nebitno ko, samo neka aerodrome neko uzme“ izabralo je tri odsto učesnika, dok je osam odsto odgovorilo da ih ova tema ne zanima.
U drugoj anketi postavljeno je pitanje:
„Ko bi trebao da vodi dalji razvoj Aerodromima Crne Gore?“
Za opciju „Država“ izjasnilo se 70 odsto učesnika ankete, dok je 30 odsto izabralo opciju „Koncesionar“.
Radovan Marić: Aerodromi treba da ostanu u državnom vlasništvu
Kako bi temu sagledao i iz stručnog ugla, Avioportal je konsultovao nekadašnjeg direktora Aerodroma Tivat Radovana Marića.
Mariću smo postavili tri pitanja:
U kojem pravcu treba da se kreću Aerodromi Crne Gore?
Da li je to državno vlasništvo, domaći ili strani investitor?
Šta je kao hitna mjera potrebno našim aerodromima u ovom trenutku?
Radovan Marić, bivši direktor aerodroma Tivat. Foto: Privatna arhiva
Odgovor g. Marića na postavljena pitanja je sledeći:
“Ako sam ranije i imao dilemu uzimajući u obzir stanje koje sam zatekao kada sam došao na funkciju direktora aerodroma Tivat danas je nemam.Aerodromi definitivno treba da ostanu u državnom vlasništvu uz kvalifikovan i profesionalan menadžment koji njima treba da upravlja.
Hitne mere ne smiju predstavljati parcijalno i stihijsko investiranje koje bi prejudiciralo konačno prostorno tehničko i funkcionalno rešenje aerodroma utvrdjeno buducim Master Planom.
Od mera koje bih ja predložio svakako bi bile:
– Hitno rasterećenje manevarskih i operativnih površina u meri mogućeg.
– U Podgorici povećanje kapaciteta terminala na čemu menadžment aerodroma već uveliko radi. U Tivtu učiniti maksimalan napor ka dodatnoj optimizaciji postojeće platforme i taxiwey sistema.
– Pokušati, ako je to uopšte moguće naći privremeno rešenje za sezonski vršni kapacitet, zbog izrazito “plitke” platforme. Odmah napraviti reviziju stanja CNS opreme, navigacionih sredstava i procedura sa ciljem da bez velikih građevinskih radova rade sa maksimalnom raspoloživošću i pouzdanošću. Svaka od ovih mera zahteva detaljnu razradu.”
Dragan Damjanović: Modernizaciju finansirati kroz evropske fondove i druge dostupne izvore
Za Dragana Damjanovića, bivšeg predsjednika Savjeta Agencije za zaštitu konkurencije Crne Gore, pitanja su bila usmjerena na ekonomski aspekt i mogućnost korišćenja evropskih fondova.
Postavili smo mu sljedeće pitanje:
“Poštovani gospodine Damjanoviću, među prvima ste bili sa objavom da Crna Gora treba iskoristiti EU fondove za modernizaciju aerodroma sa državom kao poslodavcem. Sada, nakon skoro mjesec dana, kada je država skoro odustala od koncesije, kroz medije se ponovo provlači najava da bi se aerodromi mogli modernizovati iz EU fondova. Dugo ste bili na čelu institucije koja je duboko sarađivala sa EU i sprovodila EU regulativu. Možete nam iznijeti Vaše viđenje kada je u pitanju budućnost naših aerodroma. U kojem pravcu je po Vama najbolje da se kreće naša Vlada?”
Bivši Predsjednik Savjeta agencije: Damjanović, Foto: Agencija za zaštitu konkurencije
Odgovor g. Damjanovića na postavljena pitanja je sledeći:
“Modernizaciju aerodroma treba finansirati kroz evropske fondove, povoljne kredite i druge dostupne izvore finansiranja, a ne unaprijed ustupati stratešku infrastrukturu na više decenija.
Hrvatska je dobar i konkretan primjer. Projekat modernizacije Aerodroma Dubrovnik vrijedio je 214,9 miliona eura. Evropska komisija je 2016. godine odobrila 134,6 miliona eura bespovratnih sredstava iz Evropskog fonda za regionalni razvoj, dok je Evropska investiciona banka obezbijedila dodatno finansiranje od 100 miliona eura. Dakle, više od 60 odsto vrijednosti projekta pokriveno je evropskim grantom, uz dugoročno i povoljno kreditno finansiranje EIB-a. Taj model pokazuje da država može zadržati vlasništvo nad strateškom infrastrukturom, a istovremeno obezbijediti sredstva za njenu modernizaciju.
To iskustvo je posebno važno za Crnu Goru. Naša dva međunarodna aerodroma predstavljaju osnovnu ulaznu tačku za turiste, poslovne ljude i investitore. Njihov kapacitet, kvalitet usluge i povezanost direktno utiču na turizam, prihode države, regionalni razvoj i konkurentnost crnogorske ekonomije. Svako ulaganje u aerodrome zato nije samo ulaganje u terminale i piste, već u čitavu privredu.
Crna Gora je na pragu članstva u Evropskoj uniji i mora početi da razmišlja kao buduća članica. To znači da ne smijemo čekati formalni datum članstva, već već sada moramo pripremati projekte koji mogu biti kandidovani za finansiranje. Potrebna je projektna dokumentacija, jasna studija izvodljivosti, procjena troškova i koristi, usklađenost sa evropskim standardima, održiv poslovni model i sposobne institucije koje mogu da vode projekat.
Vlada treba odmah da pripremi sveobuhvatan program modernizacije Aerodroma Podgorica i Aerodroma Tivat. Taj program mora da obuhvati procjenu potrebnih ulaganja, faznu izgradnju i proširenje terminala, unapređenje pista i prateće infrastrukture, povećanje kapaciteta za putnike i prtljag, digitalizaciju, energetsku efikasnost, bezbjednost i usklađivanje sa standardima Evropske unije.
Naravno, evropsko finansiranje ne znači da država treba sama da upravlja aerodromima bez odgovornosti i profesionalnih standarda. Država može ostati vlasnik, a upravljanje se mora zasnivati na stručnosti, jasnim ciljevima, transparentnosti, mjerljivim rezultatima i odgovornosti prema građanima. Moguće je angažovati međunarodne operatere ili konsultante za pojedine segmente, ali to nije isto što i davanje aerodroma u koncesiju na više decenija.”
Šta dalje sa Aerodromima Crne Gore?
Nakon okončanja koncesionog postupka, pitanje budućnosti Aerodroma Crne Gore više nije samo izbor između države i koncesionara.
Pred Vladom je odluka o modelu koji treba da obezbijedi dovoljno kapitala za velika infrastrukturna ulaganja, ali i profesionalno upravljanje, dugoročno planiranje i povećanje kapaciteta aerodroma Podgorica i Tivat.
Rezultati anketa Avioportala pokazuju da među učesnicima postoji izražena podrška modelu u kojem bi država zadržala ključnu ulogu u daljem razvoju aerodroma. Istovremeno, sagovornici Avioportala ukazuju na dva važna preduslova takvog modela – profesionalizaciju upravljanja i pronalaženje odgovarajućih izvora finansiranja.
Iskustvo Dubrovnika pokazuje da evropski fondovi mogu imati značajnu ulogu u finansiranju aerodromske infrastrukture, dok najavljena izrada Master plana treba da pruži odgovor na pitanje šta je Podgorici i Tivtu zaista potrebno u narednim decenijama.
Tek nakon definisanja budućih kapaciteta, infrastrukturnih potreba, vrijednosti investicija i rokova biće moguće potpunije sagledati i koji model finansiranja može najbolje odgovoriti potrebama dva crnogorska međunarodna aerodroma.

