NovostiPredstavljamo

Anastasija Šćepanović: od prvog padobranskog skoka do avijatičarskog bala

Kakvi su danas izazovi mladih koji žele da se bave vazduhoplovnim sportom, kako se rađa želja za letenjem i održava pored fakultetskih obaveza razgovaramo sa Anastasijom Šćepanović.

Šta bismo ukratko mogli reći- ko je Anastasija Šćepanović?

Rođena sam 2001. godine u Podgorici. Pored studiranja na katedri za logistiku na Saobraćajnom fakultetu u Beogradu tu je i pisanje poezije, padobranstvo i hajde da kažem u neku ruku i letenje jedrilicom. Naglasila bih samo još uvijek nemam zvanje pilota ali se nadam da će se ostvariti u nekoj bliskoj budućnosti.

Anastasija Šćepanović, privatna arhiva

Kada ste i kako došli u dodir sa vazduhoplovstvom?

U dodir sa vazduhoplovstvom sam došla sada već davne 2012.godine kada su bile pripreme crnogorske padobranske reprezentacije za njihov odlazak na takmičenje u Dubai. Otac me je tada odveo na sportski aerodrom i tada sam se zahvaljujući posadi helikoptera Bell-212, posebno Slavku Iliću koji više nije među nama, vinula u nebeske visine na 4000 metara. Tada je sve i počelo. Mada, smatram da je negdje i činjenica da mi je otac vazduhoplovac bila nekako presudna da krenem tim putem.

Anastasija Šćepanović, privatna arhiva

Želja se rodila 2012. godine, a kada se ista ostvarila i kako su Vaši roditelji to prihvatili?

Ostvarila se 2017.godine u oktobru kada sam krenula na padobransku obuku i napravila svoje prve padobranske skokove. Mada, tim skokovima je na tatin predlog prethodio let paraglajderom kako bih bila sigurna da li želim da se bavim sportom koji je zaista ekstreman i koji zahtijeva da ne mislite ni o čemu drugom osim o tome što radite u tom trenutku. Što se tiče reakcije, tata je prihvatio to bez problema još te 2012.godine, a majka… malo teže, ali prihvatila je na kraju. Majke uvijek brinu, tako da je u potpunosti razumijem i ni sama ne znam kako bih ja sjutra reagovala da mi dijete dođe i kaže da hoće da se bavi nekom vrstom vazduhoplovnog sporta.

Ono što je zanimljivo jeste to da je na neki način uvijek postojao neki jaz između padobranaca i jedriličara. Kako to da padobranac želi da bude pilot jedrilice?

Taj jaz koji postoji između jednih i drugih nije strašan. Jednostavno, to su neki komentari na koje ćemo svi da se nasmijemo. Nećemo se uvrijediti. Pa, iskrena da budem nekih dvadesetak dana pred početak padobranske obuke bio je organizovan letački dan na aerodromu i kud moj tata, tu i ja. I na njegov nagovor pristanem i na let jedrilicom, ali meni se to u tom trenutku nije toliko dopalo i nisu postojale šanse da se predomislim i krenem na jedriličarsku obuku. Tek dvije godine nakon padobranske obuke sam ponovo sjela u jedrilicu na Blanik kupu u Prijedoru. I veliko hvala još jednom vazduhoplovcu koji više nije sa nama, a to je Ljubiša Aramanda. Da on tada nije rekao da se spremim i da odem na let, ne bih bila danas toliko zainteresovana za jedriličarstvo.

 

Anastasija Šćepanović, privatna arhiva

Koliko ste često aktivni sa padobranskim, letačkim aktivnostima?

Što se padobranstva tiče, nisam skočila tri godine, ali to ne znači da ne želim više samo sam privremeno pauzirala zbog svojih akademskih obaveza i naravno nedostatka vremena za odlazak na skokove, ali nadam se da ću se i tome vratiti u nekoj skorijoj budućnosti. Kada je letenje u pitanju, pa nađem se u jedrilici barem tri puta godišnje kada se dogovorim sa ocem i odemo zajedno u Trstenik, koji nam je pa slobodno mogu da kažem postao kao druga kuća. Malo je sve to nezgodno uklopiti sa akademskim obavezama jer se pretežno poklopi sa mojim ispitnim rokovima, ali zasad sam uvijek uklapala i uspijevala da odem na takmičenja pa makar i kao posmatrač i da se vidim sa svim dragim ljudima.

Nedavno ste na društvenim mrežama pisali, pa čak i najavili avijatičarski bal. Možete li nam reći šta je to?

Da, nedavno sam najavila na svojim mrežama održavanje bala avijatičara. Pa, sama riječ kaže o čemu se radi. Zaista jedan lijep i čaroban događaj koji okuplja ljude iz svijeta avijacije i koji nam pomaže da sklopimo neka nova poznanstva. Naravno, prisutno je i uzbuđenje kod naših gostiju jer svake godine organizujemo i nagradnu lutriju u saradnji sa našim prijateljima i sponzorima i mogu reći da dodjeljujemo zaista vrijedne nagrade. I na nebu i na zemlji.

Detalj sa avijatičarskog bala

Ko je organizator bala?

Organizator bala je Udruženje žena letača Srbije koje postoji već četvrt vijeka, a čiji sam član već 3-4 godine. Kod mene je najavljen šesti bal avijatičara, a kako stvari stoje ovo jeste treći u čijoj sam organizaciji i ko hoće da radi, ima posla. Biće ga na pretek. Zato smo i najavili događaj malo ranije nego što inače radimo.

Detalj sa avijatičarskog bala, privatna arhiva

Ko su obično gosti bala, koliko zvanica se očekuje?

Gosti našeg bala su prvenstveno ljudi iz svijeta avijacije. Padobranci, piloti jedrilica, paraglajdera. Naravno tu su i ljubitelji i poštovaoci avijacije, a svakako da se među gostima mogu vidjeti i predstavnici državnog vrha Srbije, Vojske Srbije, diplomatski predstavnici i naravno sponzori i prijatelji bala. Prilično je nezgodno reći koliko se zvanica očekuje, ali mogu da kažem da svake godine izrađujemo 250 karata, pa kako bude. A ako uzmem u obzir činjenicu da se bal nije održavao neko vrijeme zbog pandemije korona virusa onda mogu slobodno da kažem da je ove godine koja je već na izmaku bilo sigurno stotinu ljudi, možda i malo preko.

Šta je cilj bala i kada se održava sledeći?

Cilj bala jeste da okupi što više ljudi iz svijeta avijacije, da se međusobno povežemo, da razmijenimo iskustva, čujemo nešto novo od starijih padobranaca, pilota… Da stvorimo neka nova prijateljstva. Sada me ovo pitanje podsjetilo na moju samokritičnost… do avgusta mjeseca sam bila ubijeđena da je sve moglo i moralo da bude bolje, a onda na društvenim mrežama vidim vijesti da se dvoje mladih koji su se upoznali na našem balu vjerilo. I tog trenutka sam sebi rekla „bolje od ovog nije moglo da ispadne“. Datum održavanja sledećeg bala? Pripremite se avijatičarsku magiju koja će se održati 15. marta 2025. godine u restoranu Aeroklub, u Beogradu. Rezervacije su već krenule i moguće su putem mejl adrese avijaticarski.bal2025@gmail.com 

Do sada smo razgovarali o avijaciji, pa hajde da malo konkretnije spomenemo i Vaše školovanje? Kako to da ste vazduhoplovac, a niste na smjeru za vazdušni saobraćaj?

Zanimljivo pitanje, ali i očekivano jer ga često čujem i u nekim hajde da kažem svakodnevnim razgovorima. Kada sam upisivala fakultet, moja želja je bila ta da odaberem vazdušni saobraćaj, ali dok sam ja došla na red, sva mjesta na tom smjeru su se popunila, pa sam odabrala željeznički saobraćaj i transport sa ciljem da se nakon prve godine godine prebacim na vazdušni. Mada, nije mi bilo suđeno pa sam završila na logistici na koju me je inače usmjeravao naš kućni prijatelj koji je takođe završio Saobraćajni fakultet u Beogradu. Nisam znala u tom trenutku šta je logistika, a istu sam zavoljela kroz avijaciju. I samo ću reći: hvala Željku Radinoviću što je bio toliko uporan i istrajan u tome da me ubijedi da odaberem logistiku. I mnogo mi je žao što mu ovo nisam rekla za života, ali vjerujem da to zna i sa nekog drugog svijeta.

Koliko često stečeno znanje primjenjujete u oblasti vazduhoplovstva, avijacije?

Ako sam uključena u organizaciju događaja onda primjenjujem znanje što više mogu. Spomenuli smo bal. Prve godine nisam imala mnogo obaveza oko istog, ali na petom balu sam preuzela malo više aktivnosti i od samog početka organizacije u glavi mi je bila vremenska dekompozicija logistike koja se uči na osnovama logistike. Kada je to rađeno profesorica Snežana Tadić nam je definicuju objasnila na primjeru za koji je znala da ćemo najbolje shvatiti. Organizacija studentske žurke. U svojoj glavi sam žurku pretvorila u bal i zaista je bilo mnogo lakše za rad i uvijek su neke stvari lakše ako ste svjesni i znate kojim redosledom treba da ih radite. Jednostavno, logistika nije nužno vezana za skladišta, transport, pretovar i tako dalje. Najbolja definicija iste jeste „logistika nije sve, ali je u svemu“ i to je definicija profesora Slobodana Zečevića. I zaista je u pravu. LJudi nisu svjesni koliko je ista prisutna u svakodnevnom životu. Logistika je organizovati i slavu. Što kaže moj treći profesor Miloš Veljović „dobar domaćin je i dobar logističar“. U to sam se uvjerila na Lukavici za vrijeme Ilindanskog sabora, kada je nas dvadesetak ugošćeno odjednom u seoskim uslovima sa velikom smirenoću i besprekornom organizacijom domaćina. Za svakoga je bilo mjesta. U nekom trenutku sam se zapitala kako bih ja reagovala da mi dođe dvadesetak ljudi odjednom. Nadam se da mi profesori neće zamjeriti na spominjanju jer je pitanje prosto takvo da je nemoguće da se ne sjetim njihovih definicija i primjera. I zaista im hvala što su se potrudili da nam na najbolji način požele dobrodošlicu u svijet logistike.

Citirali ste Vaše profesore. Da li imate njihovu podršku u vannastavnim aktivnostima i kako gledaju na iste?

Svakako da imam podršku profesora i za svoje vannastavne aktivnosti, naravno ako znaju za iste, a iskrena da budem to je jako mali broj profesora koji su saznali na slučajan način. Mada moram da napomenem da od trenutka upisavanja na fakultet najveću podršku imam od strane profesora, a sada i dekana Saobraćajnog fakulteta, Milorada Kilibarde. I od velikog je značaja kada ste u mogućnosti da se dogovorite profesorima oko svega i veoma je važno biti iskren od samog početka, jer bez toga ništa ne bi bilo moguće.

Spomenuli ste termin vremenske dekompozicije logistike? Možete li da objasnite šta je to jer možda nekome bude pomoglo baš u organizaciji nekog događaja iz svijeta avijacije?

Naravno, sa velikim zadovoljstvom. Mada vjerujem da mnogi to znaju ali nisu svjesni da se to naziva vremenskom dekompozicijom logistike. Sama dekompozcija se sastoji iz četiri koraka. Prvi korak jeste analiza, planiranje i projektovanje. Drugi korak čine zadaci upravljanja i realizacije. Treći korak jeste kontrola i nadgledanje izvršenja nekih logističkih procesa i poslednji korak jesu zadaci obračuna i analize izvršenja. Pokušaću da objasnim na primjeru bala. Prije same organizacije sastaje se organizacioni odbor, analiziramo prethodna iskustva ali i neke nove mogućnosti, zatim prelazimo na planiranje od najmanjih detalja i onda projektovanje, gdje na red dolazi nabavka, podjela aktivnosti, radnih zadataka. Drugi korak jeste ni manje ni više nego realizacija samog događaja koja se ogleda u pronalasku prostora, obilasku, pregovaranju i na kraju ugovoranju istog. Mada kako se radi o balu avijatičara strogo se držimo restorana „Aeroklub“ zbog njegovog istorijskog značaja, ali pregovaranje i ugovaranje je svakako prisutno. U trećem nadgledamo da li sve ide po planu, da li su obezbijeđena mjesta za VIP goste, da li nekom nešto fali i poslednji korak jeste sumiranje utisaka, analiza od početka do kraja. Počevši od dolaska gostiju pa sve do njihovog odlaska. Nije toliko teško, jer kao što rekoh ubijeđena sam da ljudi znaju ove korake samo ne znaju stručan naziv.

Koliko Vam u životu pomažu vazduhoplovstvo, pa i poezija?

Zaista mnogo. Meni je tata nekom prilikom rekao „tebi će poezija i vazduhoplovstvo da otvore mnoga vrata“ i kako vrijeme promiče vidim da je bio u pravu. Daleko od toga da su ovo hvalospjevi, ali u životu mnogo znači kad rezultate postižete sa svojih deset prstiju, znanjem, srcem i dušom, ali i vaspitanjem. I zbog svega onoga što jesam danas, zahvalnost dugujem svojim roditeljima koji su uložili svaki trenutak slobodnog vremena u braću i mene kako bi od nas stvorili ljude od kojih sjutra neće da se zastide.

Da li imate nekih planova u narednom periodu?

Iskrena da budem, izbjegavam planiranje privatnog života još od perioda korone. Za tu godinu sam zaista imala mnogo planova sa ocem koji su propali zbog pandemije i sve što je na duže staze izbjegavam. Kritično je nekad i da isplaniram i samo nedelju dana unaprijed, ali otom potom. Sve što bude za javnost i od koristi zajednici, znaće se.

Šta biste poručili čitaocima?

Da uvijek imaju vjere u sebe i da budu istrajni u svojim željama. Nikad se ne zna kada će se iste ostvariti.

Anastasija, Hvala Vam na razgovoru i želimo Vam mnogo uspjeha u svim aktivnostima i nadamo da ćete se naći i u nebeskim visinama iznad Crne Gore ponovo.

Hvala Vam na divnim željama i ja se zajedno sa Vama nadam povratku našim nebeskim visinama. Nebo je nebo, ma gdje ono bilo, ali ima neke čarolije i magije u tome kada sa visina posmatrate mjesto odakle ste ponikli i gdje su korijeni.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.