Sa Ivom Stjepčević o “zdravlju” aviona

Nakon završenih četvorogodišnjih studija na Elektrotehničkom fakultetu i programa stručnog osposobljavanja, ukazala joj se prilika da radni angažman počne baš u vazduhoplovstvu. Tako Iva Stjepčević postaje dio tima tehnike Montenegro Airlinesa.

U Službi planiranja i proizvodnog inženjeringa, a u okviru Sektora za održavanje vazduhoplova ili popularnije u “Tehnici MA”, dobija poziciju inženjera tehničke podrške pa već pet godina rame uz rame sa svojim kolegama vodi računa o ispravnosti letjelica i učestvuje u održavanju sigurnosti vazduhoplovne plovidbe.

“S obzirom na to da sam dobar dio tinejdžerskih dana bila okružena pričom i literaturom o avijaciji i avionskim sistemima, te da sam oduvijek bila radoznala da istražim i saznam kako nešto funkcioniše, bilo mi je lako sebe zamisliti u ovako dinamičnom okruženju. U avijaciji sam samo (ili već) pet godina i za ovaj relativno kratak period imala sam priliku da se oprobam u različitim oblastima i sve to zahvaljujući povjerenju koje mi je ukazano od strane starijih kolega”, počinje Stjepčević priču za Avioportal.

Kroz posao je, pojašnjava, bilo neophodno paralelno položiti ‘type rating’ obuku za tipove aviona koje posjeduju u floti i to Fokker100 i Embraer E190/195, zatim kurseve za regulative, sigurnost, bezbjednost, ljudski faktor koji su prije svega bili osnova, ali i odskočna daska za posao koji sada obavlja. Ne krije da je često dobijala pitanja poput onih “A šta radiš tamo?” i “Je li to posao za muškarca ili ženu?” no to je nije obeshrabrilo da pruži svoj maksimum i bude izuzetno uspješna u ovom pozivu.

“Moje radno vrijeme se odvija i u hangaru i u kancelariji, mada sam više vezana za kancelariju i kompjuter kao osnovnu alatku. Zaista volim i uživam u svom poslu, pa iz te perspektive ne mogu generalno reći da li je naporno, iako je zahtjevno. Budući da sam do prekida saobraćaja obavljala dužnost MCC (Maintenance Control Centar) inženjera, moja zaduženja i aktivnosti se najviše tiču organizacije rada, prijema i raspoređivanja zaduženja, organizacije rješavanja svih tekućih problema na dnevnom nivou, ‘health monitoringa’ odnosno praćenja ‘zdravlja’ aviona kroz avionske sisteme, analiziranja podataka prikupljenih iz aviona na dnevnom i nedjeljnom nivou, pomaganja vođi smjene u analizi kvarova i preduzimanja i predlaganja akcija za otklanjanje trenutnih kvarova”, pojašnjava Stjepčević za naš portal dodajući da njen posao obuhvata i brojne druge aktivnosti.

Tu su prije svega vođenje dokumentacije o svim neispravnostima kroz troubleshooting book (interni dokument preko kojeg MCC inženjer obavještava ostale zaposlene o aktuelnom stanju flote), komunikacija sa proizvođačima aviona ukoliko dođe do većih kvarova i strukturalnih oštećenja, rješavanje AOG situacije (Aircraft on ground- avion prizemljen zbog neispravnosti) na raznim destinacijama i obezbjeđivanje tehničke podrške na mjestu događaja.

“Takođe, odnedavno obavljam poslove oficira za sigurnost tehnike, kao i korespondenciju sa osiguravajućom kućom, ukoliko dođe do oštećenja koji su uzrokovani događajima na koja ne možemo da utičemo kao što su, na primjer, udar groma ili ptice. Iskreno, volim dio posla koji se odvija u hangaru, zato što se tu ‘najbolje uči’ i zato što se osjećam prihvaćenom i sigurnom među kolegama, jer su u različitim situacijama pokazali kolegijalnost, pogotovo na samom početku. Ipak su to ljudi, profesionalci, od kojih se može mnogo naučiti.”

Priznaje da nekad zna i te kako biti izazovno a prije svega u stresnim i situacijama sa iznenadnim, nepredviđenim kvarovima, kada se dovodi u pitanje redovnost saobraćaja i kada se očekuje rješenje problema u najkraćem mogućem roku, ali nikad nauštrb bezbjednosti i sigurnosti.

Radni dan nekad traje i po 16-17 sati, no ipak joj imponuje što kao mlađa koleginica može da se uhvati u koštac sa izazovima i doprinese zajedničkom rješavanju problema. Nekad je to na lakši, nekad na teži način, ali je ishod uvijek pozitivan što se, pojašnjava, najbolje ogledalo u visokom procentu redovnosti saobraćaja.

 

Avioni prizemljeni, oni i dalje dolaze na posao

Iako su nedavno avioni Montenegro Airlinesa prizemljeni Iva kaže da tehnika i dalje radi. Svakodnevno dolaze na posao gdje obavljaju osnovne aktivnosti, a sve kako bi se održale vitalne performanse avionskih sistema sa jednim ciljem – da avioni koliko toliko budu spremni za polijetanje kada to bude dogovoreno.

“Avioni se održavaju po strogim pravilima, jer i prizemljeni avioni podliježu strogim procedurama kako bi ostali u zdravoj kondiciji za bezbjedno vraćanje u saobraćaj”, pojašnjava sagovornica Avioportala.

Iako su u manjoj ili većoj mjeri svi bili svjedoci, kako problema u kompaniji tako i pronalaženja načina da se isti ublaže i riješe, za novonastalu situaciju bili su i nespremni i zatečeni.

“Bez obzira na probleme koji se godinama prožimaju, tim Sektora za održavanje vazduhoplova, kao što je to bio slučaj i u svim ranijim ekonomsko-kriznim situacijama, tako se i danas u potpunosti s brigom, posvećenošću i požrtvovanjem odnosi prema povjerenim obavezama. To je odnos prema poslu koji su starije kolege nenametljivo, a temeljno prenijele na nas mlađe koji smo još uvijek na početku karijere. Takođe, od prvog, usputnog pomena ‘gašenja’ kompanije nadala sam se, očekivala i očekujem da će se i ovaj put, naravno uz mnogo truda i razumijevanja za važnost nacionalne aviokompanije za jednu državu, pronaći najbolje moguće rješenje i da će naši avioni ubrzo poletjeti… Pod najavljenim drugim imenom, ali u našoj nacionalnoj aviokompaniji”, navodi Stjepčević.

Tim MA ključnu ulogu odigrao tokom pandemije

Apsolutno, kaže, nije za upoređivanje stanje, atmosfera ili obim posla sada sa bilo kojim prethodnim periodom, pa ni onim kada nam je probleme donijela i pandemija. Tada je tehnika MA, zajedno sa ostalim osobljem ove firme, bila na vrhuncu zadatka.

“Sa proglašenjem pandemije, svjedoci smo da je MA odigrala veliku ulogu u vraćanju državljana Crne Gore kući, transport  medicinske i zaštitne opreme, a dok su avioni bili prinudno prizemljeni, taj vremenski period je bio iskorišćen za velike planirane radove kao što su ‘C check’, zamjena motora, zamjena stajnog trapa u našem hangaru, zatim strukturalne popravke u renomiranoj MRO organizaciji i ostale redovne aktivnosti koje su u doglednom vremenskom roku bile planirane. Da ne govorimo o periodu  prije pandemije gdje je na mali broj aviona bio veliki broj dnevnih rotacija, naročito u vrijeme ljetnje sezone, pa su tekući kvarovi, nesavršenosti, primjedbe i redovni planirani radovi morali biti izvršavani, sanirani i otklanjani nerijetko tokom cijele noći”, kaže za Avioportal Stjepčević dodajući:

“U svakom slučaju, trudimo se da u ovom teškom perodu za nas budemo podrška jedni drugima i zbijamo šale na račun volonterskog rada. Iskreno, svima nedostaje naš uobičajeni tempo i način rada, a i dobro poznat zvuk APU-a i motora.”

No, koliko god situacija bila izazovna sagovornica Avioportala ne može a da se ne prisjeti svega lijepog što joj je ovo radno mjesto donijelo.

“Izdvojila bih svoj prvi odlazak u renomiranu MRO organizaciju u Austrian Technik u Bratislavi, kao tehnički predstavnik naše kompanije, gdje mi je ukazano povjerenje da sa iskusnim kolegom pratim nadzor kvaliteta radova koji nijesu izvodljivi u našem hangaru, ali i finansijski dio istih za dobrobit naše firme. Na taj način sam imala priliku da vidim kako jedna evropska organizacija izvodi radove i ‘ukradem’ makar djelić njihovog zanata”

Zato, uprkos brojnim izazovima ali i odricanjima koja posao jednog inženjera u vazduhoplovstvu zahtijeva, Iva preporučuje mladima da se ne plaše već da slijede svoje snove.

“Postoje određena odricanja, kada dobar dio privatnog života mijenjamo za hangar, kada to nalažu okolnosti provedemo cijelu noć uz avion radeći zahtjevan posao, ali to su samo propratne stvari pored konstantnog ličnog i profesionalnog nadograđivanja, usavršavanja i sticanja novih, interesantnih i lijepih znanja. Smatram da je avijacija sama po sebi izazov, i zbog toga bih preporučila djevojkama da krenu ovim putem, na kojem će jačati samopouzdanje, osjećati se ravnopravno i osnaženo, ostvariti kontakte, poznanstva, imati priliku da putuju i dožive da svijet avijacije vide iz drugačije perspektive od oka putnika”, zaključuje Stjepčević za kraj razgovora sa redakcijom Avioportal.me

Podjelite objavu putem telefona:

Pravila komentarisanja:

Poštujući načelo demokratičnosti, kao i pravo građana da slobodno i kritički iznose mišljenje o pojavama, procesima, događajima i ličnostima, u cilju razvijanja kulture javnog dijaloga, na Portalu nijesu dozvoljeni komentari koji vrijeđaju dostojanstvo ličnosti ili sadrže prijetnje, govor mržnje, neprovjerene optužbe, kao i rasističke poruke. Nijesu dozvoljeni ni komentari kojima se narušava nacionalna, vjerska i rodna ravnopravnost ili podstiče mržnja prema LGBT populaciji. Neće biti objavljeni ni komentari pisani velikim slovima i obimni "copy/paste" sadrzaji knjiga i publikacija. Zadržavamo pravo kraćenja komentara.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *