Projektant procedure za letenje kao poziv u vazduhoplovstvu
Predstavljamo Vam drugi dio višedjelne miniserije o procedurama za letenje koju je izradio naš saradnik Walter Neri u saradnji sa Aaltronav s.r.o. U ovom dijelu upoznajemo vas sa obukom i zadacima projektanta procedura za letenje. U prvom dijelu smo prikazali mogući scenario IFR letenja helikopterom nakon pandemijske krize
Tekst preveo i prilagodio: A.Vazduhoplovsky
Ko zapravo projektuje procedure za letenje?
Vazduhoplovni stučnjaci kao glavne izazove u vazduhoplovstvu danas prepoznaju rast vazdušnog saobraćaja, visoku tehnološku složenost sistema i visoku međuzavisnost između tih sistema.
Kako možemo povećati obim vazdušnog saobraćaja za određeni aerodrom i optimizirati putanje leta? Kako možemo uštedjeti gorivo ili smanjiti uticaj letenja na životnu sredinu, uključujući zagađenje bukom? Kako možemo održati visok nivo sigurnosti letenja i ispuniti ciljeve kvaliteta bez negativnih uticaja na letenje?
Ovo su neka od pitanja sa kojima se posebno kvalifikovani vazduhoplovni stručnjaci svakodnevno bave. Jedan od glavnih faktora u traženju rješenja na postavljena pitanja je projektant procedura za letenje (IFPD ili PANS-OPS projektant).
Svi imamo barem površnu ideju o tome šta rade piloti i kontrolori letenja, ali se dužnosti projektanata procedura za letenje uglavnom previđaju, uprkos njihovom sve većem značaju i direktnoj vezi sa izazovima savremenog vazduhoplovstva.
Prikaz integracije topografskih karti ili modela terena i softvera za crtanje
Koje su osnovne uloge i nadležnosti projektanata procedura za letenje?
Glavni zadatak projektanta procedura za letenje je da zaštiti putanju leta vazduhoplova od terena i drugih prepreka, bilo prirodnih, poput vegetacije, bilo vještačkih – zgrada, antena ili vjetrogeneratora i drugog. Ova zaštita se postiže projektovanjem putanja leta na sigurnom rastojanju od prepreka i u skladu sa međunarodno priznatim kriterijumima.
Ove (nominalne) putanje leta „pokrivene“ su sa trodimenzionalnim zaštitnim prostorima kojima se obezbjeđuje sigurnosna margina od terena i prepreka.
Kao rezultat, projektanti procedura za letenje moraju imati relativno širok spektar znanja i vještina: prije svega moraju detaljno poznavati relevantne međunarodne standarde za projektovanje procedura za letenje, pored toga, od njih se očekuje da imaju barem osnovno znanje drugih specijalnosti iz vazdušnog saobraćaja, poput kontrole letenja ili pilotiranja, osnove geodezije i informatičku pismenost (kodiranje FMS baze podataka, poznavanje odgovarajućeg softverskog alata). Zbog potrebe koordinacije svog proizvoda sa zainteresovanim stranama i komunikacije sa njima, dobre komunikacijske vještine se podazumijevaju.
Projektante procedura za letenje možemo posmatrati kao imaginarne mostove između kontrolora letenja i pilota, čija je uloga da ispune njihove potrebe i da izrade letljive procedure, ali u skladu sa zahtjevima kontrolora letenja, uz obezbjeđivanje sigurnog razdvajanja vazduhoplova od prepreka.
Procedure za letenje se dodatno ograničavaju, na primjer, zahtjevima susjednih aerodroma, ekološkim ograničenjima, zahtjevima posebnih interesnih grupa, itd.
Kako se postaje projektant procedura za letenje?
Kratko ćemo pojasniti kako se započinje karijera projektanta procedura za letenje kako bi se kandidat mogao zaposliti u organizaciji koja pruža usluge projektovanja procedura za letenje.
Prije svega, nužno je naglasiti da put kojim se postaje projektant procedura za letenje nije baš harmonizovan, kao što je to slučaj kod pilota ili kontrolora letenja. Znanje matematike, geometrije, engleskog jezika i minimalno poznavanje vazduhoplovstva su potrebni minimalni uslovi da bi se kandidat primio na obuku. U ovom slučaju, bivši piloti ili kontrolori letenja koji bi željeli da nastave svoje karijere kao projektanti procedura za letenje imaju prednost.
Obuka se obično započinje tek nakon zapošljavanja u organizaciji koja pruža usluge projektovanja procedura za letenje i u kojoj će kandidat raditi, čemu, vjerovatno, slijedi postupak za prihvatanje na obuku. Organizacije koje pružaju usluge projektovanja procedura za letenje su često nacionalni pružaoci usluga u vazdušnoj plovdbi, u okviru kojih se i obuka za projektante procedura za letenje sprovodi ili se, pak, obučavanje sprovodi u specijalizovanim školama.
Kandidat može, svakako, započeti obuku u specijalizovanim školama o svom trošku i da nakon toga potraži zaposlenje u privatnim organizacijima koje pružaju usluge projektovanja procedura za letenje, koje su sve brojnije zbog liberalizacije tržišta u ovom sektoru.
Koji god da je osnov za kandidata da započne obuku, osnovna obuka je nužna. Tokom osnovne obuke, kandidat se upoznaje sa kriterijumima za projektovanje procedure (posebno sa ICAO Dokumentom 8168, Tom 2) i njihovom primjenom na projektovanje dolaznih i odlaznih ruta, procedura prilaza ili vazdušnih puteva na ruti.
Glavni zadatak projektanta i glavni dio osnovne obuke je procjena prepreka i njihov uticaj na novu proceduru za letenje ili, pak, potreba za ponovnim projektovanjem postojeće procedure za letenje (zbog, npr. izgradnje nove zgrade, antene, itd).
Osnovna teorijska obuka traje obično 6-8 sedmica, nakon čega slijedi rad pod nadzorom, tzv. obuka na radnom mjestu koja može trajati od nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Projektant, takođe, redovno pohađa obuku osvježenja znanja.
Iznenađujuće, sve vježbe tokom osnovne obuke se i dalje rješavaju ručno, korišćenjem lenjira, uglomjera i paus-papira oslonjenih na kartografske mape.
Softverski alat za PANS-OPS (Procedures for Air Navigation Services – aircraft OPerationS)
Tehnološki razvoj
Do prije 30 godine, cjelokupan projektantski posao je obavljan ručno i na način gore opisan, postepeno prelazeći ka automatizovanim alatima kojima se obezbjeđuje veći kvalitet i ubrzava proces izrade rezultata projekta.
Nove mjere se primjenjuju, posebno korišćenjem podataka u odgovarajućem formatu i u skladu sa zahtjevima kvaliteta, a u cilju minimiziranja ljudske greške. Projektovanje se obavlja korišćenjem kompleksnih softverskih alata kojima se garantuje dovoljan nivo integriteta, sljedljivosti i mogućnosti da se proces projektovanja ponovi zarad sigurne upotrebe vazdušnog prostora.
Nesporna prednost automatizacije je, takođe, mogućnost stvaranja rezultata u formi vazduhoplovne karte u formatu koji se direktno može koristiti za objavljivanje u AIP.
Jasno je da pored osnovnih vještina projektanta, njegova sposobnost da efektivno koristi ove alate i, stoga, donese rješenja koja će biti sigurna, je nužnost.
Dok su se do prije nekoliko decenija sve aktivnosti obavljale ručno, postepeno je postalo jasno da će vještine koje je projektant sticao kroz osnovnu obuku morati biti dopunjavane na način da koristi odgovarajuće softvere, obično tokom perioda od nekoliko sedmica. Kao rezultat, današnji projektant procedura za letenje mora da dokaže svoju sposobnost korišćenja odgovarajućih tehnologija i da radi sa podacima u stnadardizovanom formatu.
Prikaz zaštitnih površi za odlet izrađenih korišćenjem FPDAM softvera
Prikaz zaštitnih površi za odlet izrađenih korišćenjem FPDAM softvera
Prikaz zaštitnih površi za RNP prilaz po LNAV minimumu, uključujući neuspjeli prilaz. Početno prilaženje je riješeno kao Y petlja
3D prikaz procedure za letenje, korišćenjem FPDAM softvera sa modelom terena, čime je obezbjeđeno da prepreke ne probijaju zaštitne površi procedure za letenje
Walter Neri, saradnik našeg portala, je projektant struktura vazdušnog prostora i procedura za instrumentalno letenje, sa značajnim iskustvom u više od 28 zemalja. Učestvovao je u civilnim, vojnim i eksperimentalnim projektima, a trenutno je zaposlen u skyguide. Ovaj članak je napisan u saradnji sa Aaltronav s.r.o.
Pročitajte još:
IFR letenje helikopterom: mogući scenario nakon pandemijske krize
Pingback: Još jedan njemački aerodrom bankrotirao - Avio Portal