Pola godine vojni pilot, pola godine kapetan Airbusa: Austrija testira neobičan model

Može li isti pilot dio godine provesti u vojnom vazduhoplovstvu, a drugi dio za komandama putničkog aviona? Austrija smatra da može – i upravo počinje da testira model koji bi mogao biti posebno zanimljiv manjim državama sa ograničenim brojem vazduhoplovnih stručnjaka.

Austrijske oružane snage i Austrian Airlines pokrenuli su neobičan projekat u kojem će vojni piloti dio godine raditi za vojsku, a drugi dio za nacionalnu avio-kompaniju.

Prva dvojica pilota – jedan iz helikopterske, a drugi iz mlazne avijacije – 28. septembra započela su obuku za Airbus A320. Njihova obuka trebalo bi da bude završena tokom ljeta 2027. godine, nakon čega će moći da lete i u redovnom putničkom saobraćaju.

Ideja je jednostavna: umjesto da država nakon godina ulaganja potpuno izgubi iskusnog vojnog pilota kada odluči da nastavi karijeru u civilnom vazduhoplovstvu, omogućava mu da radi – na obje strane.

Šest mjeseci uniforma, šest mjeseci airline

Prema planiranom modelu, od 2028. godine piloti bi od novembra do aprila bili angažovani u austrijskim oružanim snagama, dok bi od maja do oktobra letjeli za Austrian Airlines.

Takav raspored nije slučajan. Ljetnji mjeseci predstavljaju period izrazito povećanog obima putničkog saobraćaja, kada avio-kompanijama dodatne posade imaju najveću vrijednost.

Vojska, sa druge strane, dobija mogućnost da zadrži školovan i iskusan kadar.

Dosadašnji sistem omogućavao je austrijskim vojnim pilotima da nakon najmanje osam godina obaveznog angažovanja potpuno pređu u civilnu avijaciju. Prema novom modelu, učesnici bi se obavezali da narednih deset godina najmanje šest mjeseci godišnje ostanu na raspolaganju vojsci.

Zašto je ovo mnogo više od priče o dvojici pilota?

Obuka vazduhoplovnog stručnjaka je duga i skupa, a jednom izgubljen iskusan kadar nije lako nadomjestiti.

Austrija zato praktično testira drugačiju filozofiju: šta ako institucije prestanu da se međusobno bore za mali broj istih stručnjaka i počnu da ih dijele?

Za pilota to znači mogućnost razvoja dvije profesionalne karijere bez potpunog napuštanja jedne od njih. Vojska zadržava stručnjaka u kojeg je godinama ulagala, dok avio-kompanija u periodu najveće potražnje dobija već formiran vazduhoplovni kadar koji prolazi odgovarajuću obuku za konkretan tip aviona.

Poslije prve sezone austrijske vazduhoplovne snage trebalo bi da procijene rezultate i odluče da li će projekat biti nastavljen ili proširen.

Ideja posebno zanimljiva malim vazduhoplovnim sistemima

I možda je upravo tu najzanimljiviji dio ove priče.

U velikim državama postoji dovoljno ljudi da vojska, avio-kompanije, aerodromi, kontrola letenja i druge vazduhoplovne organizacije razvijaju velike, potpuno odvojene kadrovske sisteme.

U malim državama situacija je drugačija.

Broj pilota, inženjera, instruktora i drugih visokospecijalizovanih vazduhoplovnih stručnjaka prirodno je ograničen, dok njihova obuka često traje godinama. Istovremeno, različitim djelovima vazduhoplovnog sistema isti profili stručnjaka ponekad nijesu potrebni jednakim intenzitetom tokom cijele godine.

Austrijski eksperiment zato otvara mnogo šire pitanje od toga ko će ovog ljeta sjedjeti za komandama jednog Airbusa:

da li mali vazduhoplovni sistemi moraju baš svaki svoj stručni resurs da drže zatvoren unutar jedne institucije – ili je budućnost upravo u pametnom dijeljenju znanja, ljudi i iskustva?

Ako austrijski model uspije, odgovor bi mogao biti zanimljiv daleko izvan Austrije.

Izvor: Die Presse, prema informacijama austrijskih oružanih snaga i Austrian Airlinesa.